Te sa noci kasno stigao,
u svoj hladan privatan pakao,
449 da okrenem, al` nemam snage,
ruke, da pokrenem.
Kod kuce nekako mi je najteze,
sve, bas sve me podsjeca na tebe,
od tuge predugo se umire,
a ti da barem pitas, za mene.
Svaki put, kad odlazis,
komadic mene, ko` da odnosis,
ko` odnosis.
Svaki put, kad odlazis,
sve moje snove ko` da porusis,
ko` da porusis.
Te sa noci kasno stigao,
Zagreb vec je mirno spavao,
449 da okrenem, al` nemam snage,
ruke, da pokrenem.
I svaki put, kad odlazis,
komadic mene, ko` da odnosis,
ko` odnosis.
I svaki put, kad odlazis,
sve moje snove ko` da porusis,
ko` da porusis. | |
