|
|
|
Jutro
| Izveduvač: Oktobar 1864 | | | | | Da li cujes kako dozivam
to strasno jutro boje plamena?
Taj trag u telu od tvog imena
i sedmo nebo - nebo koje pokriva.
Pogledom na belom plocniku i uzimam
zadnji put tu sliku ocaja i govorim:
Probudi me, probudi me
i uzmi sve, sve sto je tvoje.
Probudi me i pusti me
da govorim, zaboravim.
Da li cujes glas na osami?
Milion ruku trazi topli dom.
Sva deca sveta koja nisu rodjena,
Sva deca sveta i nebo koje pokriva.
Pogledom na belom plocniku i uzimam
zadnji put tu sliku ocaja i govorim:
Probudi me, probudi me
i uzmi sve, sve sto je tvoje.
Probudi me i pusti me
da govorim, zaboravim.
Pogledom na belom plocniku i uzimam
zadnji put tu sliku ocaja i govorim:
Probudi me, probudi me
i uzmi sve, sve sto je tvoje.
Probudi me i pusti me
da govorim, zaboravim. | | | | | Pregleda: 256
Datum: 2004-12-18
Tvoeto ime: dani | |
|
